Stade Sunce čudo gledajući

Etno-plesni projekt

Predstava ima ishodište u Hrvatskoj plesnoj i glazbenoj folklornoj tradiciji. Dakako, opsežan glazbeni, plesni i običajni materijal modificirali smo u suvremeni plesni izraz. Napajajući se magijskom snagom, ljepotom i bogatstvom simbolike života i običaja. U središtu je ljudsko biće koje traži, opipava, susreće, mimoilazi drugo. Zajedništvo nalazi u pokretu, ritmu, kolu kao simbolu kolektivne svijesti. Ono otkriva tragove bogova i oni postaju njegova iskonska potreba za bivanjem, druženjem, pripadanjem. Zajedništvo stvara energiju, želju za nadmetanjem, dokazivanjem, rađa strast, zaigranost duše i tijela, erotsku privlačnost. Iz kolektivnog kristalizira se individualno koje žudi za ljubavi, sklono je hedonizmu, ali i autoironiji. Nije dovoljno da život nastane, potrebno je i da opstane. U simbolu žita projicira se memorija stvaralačkih sklonosti čovjeka, ono traži rad, stvaralački napor i čini opstanak mogućim. U simbolici vode ljudsko biće prepoznaje izvor života, ali i sredstvo čišćenja, osjećaj svježine i opuštenosti. Ritam, kolo, pjesma, energija bili su na početku poticaj i izazov, a tijekom plesa postali načelo i strast gibajućih tijela.

Željka Turčinović

Plešu: Kristina Bajza, Alen Gotal, Zvonimir Kvesić, Antonia Matković, Martina Tomić, Nina Sakić, Ivana Vratarić
Koreograf: Rajko Pavlić
Skladatelj: Stanko Juzbašić
Kostimograf: Nina Husain
Dramaturg: Željka Turčinović
Majstor svjetla: Mario Vnučec
Glazbenici: Josip Novosel - solo violina, Aleksandra Ptičar - glas, Stanko Juzbašić - ostala glazbala

Predstava je financirana sredstvima Ministarstva kulture Republike Hrvatske i Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i šport.

Premijera obnovljene predstave Stade Sunce čudo gledajući održana je u Histrionskom domu 1. 3. 2009. godine.

S predstavom "Stade Sunce čudo gledajući" Liberdance je gostovao na VII Festival Internacional "Mujeres en la Danza" u Ekvadoru u 17. i 18. ožujka 2009. godine.